BOSANSKI BANOVI I KRALJEVI

BOSANSKI BANOVI I KRALJEVI
Borić ...............................................................	(1154. – 1163.)
Kulin ..............................................................	(1180. – 1204.)
Stjepan ...........................................................	(1204. – 1233.)
Matija Ninoslav ...............................................	(1233. – 1250.)
Prijezda I .........................................................	(1254. – 1287.)
Prijezda II ........................................................	(1287. – 1290.)
Stjepan Kotroman ............................................	(1290. – 1316.)
Stolovali na Bobovcu:
Stjepan Kotromanić .........................................	(1322. – 1353.)
Tvrtko I Kotromanić ........................................	(1353. – 1391.)
Stjepan Dabiša ................................................	(1391. – 1395.)
Jelena ............................................................	(1395. – 1398.)
Stjepan Ostoja .................................................	(1398. – 1404.)
Tvrtko II Tvrtković ..........................................	(1404. – 1408.)
Stjepan Ostoja .................................................	(1409. – 1418.)
Stjepan Ostojić ................................................	(1418. – 1420.)
Tvrtko II Tvrtković ..........................................	(1420. – 1443.)
Stjepan Tomaš .................................................	(1443. – 1461.)
Stjepan Tomašević ...........................................	(1461. – 1463.)

Kraljica Katarina

Katarina Kotromanić  je  bosanska kraljica. Rođena je 1424. godine u obitelji Herceg-Stjepana Kosače, u zemlji Humskoj, današnjoj Hercegovini. Kad je udajom za kralja Stjepana Tomaša postala bosanskom kraljicom, najviše je vremena provodila u kraljevskom dvoru (Curia bani) u Kraljevoj Sutjesci, te na Bobovcu. Nakon pada Bobovca, a time i cijele Bosne, u ruke Osmanlija, kraljica Katarina uspijeva pobjeći u Dubrovnik. Međutim, njezina djeca, Sigismund i Katarina, odvedena su u osmansko ropstvo i tu im se zauvijek izgubio trag.

Iz Dubrovnika je, kao jedina zakonita prijestolonasljednica, Katarina otišla u Rim gdje je živjela pod Papinom zaštitom. Provodila je život u samostanu, u molitvi i suzama za svojom djecom, prognanim narodom i zemljom Bosnom. Umrla je 25. listopada 1478. godine, pokopana je u crkvi St. Maria d'Aracoeli u Rimu. Žene u okolici Kraljeve Sutjeske i dan danas nose crne marame u znak žalosti za svojom posljednjom kraljicom.

Kraljevski mauzolej na Bobovcu

Kraljevski mauzolej na Bobovcu prvotno je kao klasična crkva, građen za potrebe dvora, da bi prvih decenija XV. st. - pod kraljem Stjepanom Ostojom - bio pretvoren u grobnu kapelu posvećenu sv. Mihovilu, zaštitniku viteštva. Tada je crkva dobila bogatu kamenu dekoraciju – između ostalog, ukrase na vratima i prozorima, antropomorfne konzole, skulpturu nekog sveca i skulpturu lava. Cijeli mauzolej bio je ukrašen fresko slikarijama, među ostalima markantnom kompozicijom strašnog suda. Kasnogotičko-ranorenesansne odlike fragmenata dopuštaju njihovo datiranje u period između 1420. i 1463. Na temelju stilske srodnosti bobovačkih fragmenata i fresko-slikarstva iz kapele sv. Duje u Splitu, pretpostavlja se da bi autor bobovačkih fresaka mogao biti čuveni zadarski i splitski slikar Dujan Vušković.
Nalazi iz grobne kapele - mauzoleja, gdje su pokopani kraljevi Stjepan Ostoja (1398-1404; 1409-1418), Tvrtko II. Tvrtković (1404-1408; 1420-1443) i Stjepan Tomaš (1443-1461) te žena Tvrtka II. Doroteja Gorjanska, osobito tri nadgrobne ploče, zaslužuju posebnu pažnju. Izgrađene u crvenom mramoru donesenom iz Panonije (Siklos, Ostrogon ili Erdelj), one su jedinstvena pojava u Bosni i Hercegovini. Ploče su ležale na posebno građenim, kompozitnim sarkofazima, visokim oko 90 cm. Na svim trima bili su u visokom reljefu izrađeni likovi pokojnika s insignijama kraljevske vlasti i položaja, a rubovima ploča tekao je natpis.
Arheološko otkopavanje Bobovca vršeno je u periodu od 1959. do 1967. god. pod stručnim vodstvom pok. Pavla Anđelića i urađena je rekonstrukcija mauzoleja. Predmeti koji su pronađeni na Bobovcu
nalaze se u Zemaljskom muzeju u Sarajevu.

Bobovac

Stolno mjesto bosanskih vladara u XIV. I XV. stoljeću

S primarno obrambeno-strategijskim značajem, Bobovac je pružao efikasnu zaštitu bosanskim vladarima od bana Stjepana II. (1322-1353) i kralja Tvrtka I. Kotromanića (1353-1391) do Stjepana Tomaševića (1461-1463). Građen, kao i toliki gradovi diljem Europe, u nekoliko faza, duže od jednog stoljeća (početak XIV. – prvi decenij XV. stoljeća), Bobovac s 1100 m svojih bedema debljine 100-150 cm, s bansko-kraljevskim dvorom i četirima palačama, od kojih su tri bile u sastavu dvora, gradskim kapijama, crkvenim objektima, kapitelima, nalazima fresko-slikarstva i raznovrsnog zanatstva, crkvenim zvonima, kraljevskim mauzolejom koji ističe sakralno-kulturni karakter cijeloga ansambla, sa svojih impozantnih jedanaest kula, svjedoči o svojoj eminentno europskoj situiranosti i kvaliteti života.

Po svojoj osnovnoj namjeni, po načinu arhitektonske izvedbe i posebno po svom istaknutom političkom značaju, koji je prelazio okvire bosanske srednjovjekovne države, Bobovac dostiže onu ulogu i funkciju što su ih za tadašnju Ugarsku imali Stolni Biograd (Szekesfehervár) i Višegrad. Njihov zajednički prauzor predstavljao je Aachen Karla Velikog sa stolnom crkvom i dvorom kao modelom prijestolnice koji se raširio diljem srednjovjekovne Europe. Politička funkcija Bobovca ogleda se u činjenici da se unutar njegovih zidina čuvala bosanska kruna zbog koje je početkom XV. stoljeća, u nastojanju da je se domogne, ovu utvrdu pohodio tada najmoćniji europski vladar Sigismund Luksemburški.Bobovac su u svibnju 1463. zaposjeli Osmanlije, označivši time kraj njegove političke slave kao prijestolnice bosanskog kraljevstva. Dana 06.11.2002. godine Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH povijesno područje "Srednjovjekovni

grad Bobovac" proglasila je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

Bobovac

BOBOVAC: Povelja kralja Dabiše i srednjovj...

BOBOVAC: Na današnji dan: Povelja kralja Dabiše i srednjovj...: Na današnji dan: Povelja kralja Dabiše i srednjovjekovne bosanske velikaške porodice! Posted: Oktobar 19, 2013 in  Kolumne Kralj Stje...

Na današnji dan: Povelja kralja Dabiše i srednjovjekovne bosanske velikaške porodice!

Posted: Oktobar 19, 2013 in Kolumne

Kralj Stjepan Dabiša (1391 – 1395)

Nakon smrti kralja Tvrtka (Stjepana), na njegovo mjesto dolazi njegov brat Dabiša. Na Bosnu se čak iz Napulja ogledao tek okrunjeni Ladislav kojeg ugledni Hrvati zamoliše da im on bude Kralj i njemu ne bijaše teško početi dijeliti povelje i darovnice ne bi li pridobio što više vlastele za sebe. Ladislav poče brzo gubiti na ugledu kada se saznalo da se želi oženiti kćerkom sultana Bajazita, ne bi li i s turskom pomoći s vlasti skinuo kralja Sigismunda, koji je iza leđa već dogovorio susret u Đakovu sa kraljem Dabišom maja mjeseca 1393., koji na zakazani datum dovede i u cijeloj raskoši pokaza svoju ženu Jelenu Grubu ‘s mnogo vlastele bosanske’.

Mudro ga kralj Sigismund priznade zakonitim kraljem uz umotanu prevaru. Dabiša priznade da poslije svoje smrti kralj Sigismund bude nasljedni vladar Bosne i posta, kao što povijest često Bosanske vladare zna pozvati na kušnju, izdajicom koji nije imao ni mrvu dostojanstva i junačkog duha brata Tvrtka, koji pod svoju vlast pripoji Dalmaciju i dijelove Hrvatske. Vuk Vukčić Hrvatinić će po naredbi kralja Dabiše ‘izdavati naloge Spljetu, Trogiru, Klisu i Omišu', dok se Zadar Dabiši sam pokori.

1) Kralj Ladislav Napuljski da privuče što veći broj bosanske vlastele 19. oktobra 1392. godine daruje braći Pavlićima (Petru, Milošu, Dioniziju, Ivanu, Stjepanu i Vlahu) više sela u župi Vrbasu i grad Starigrad u požeškoj županiji. Po ovome vidimo da se djelatnost ovoga roda odvijala u župi vrbaskoj, dakle u sjevernoj Bosni, predjelima koji su upravo u to doba pripojeni Donjim krajevima Bosne.

2) Hrvoje Vukčić Hrvatinić, knez Donjih krajeva i vojvoda bosanski.
3) Vlatko Tvrtković, vojvoda usorski.
4) Vuk Vukčić, Hrvojev brat
5) Pavao Radinović
6) Mirko Radojević
7) Brajko
8) Radosav Pribinić
9) Purća Hrvatinić
10) Pribaz Masnović, porijeklom iz Visokog

Dabišina povelja na površinu izbacuje imena porodica koje su manje poznate široj javnosti o čemu piše i Pavao Anđelić u Glasniku Zemaljskog muzeja BiH u Sarajevu. Tu spada vlasteoski rod Čubranića, Čubrijanovića, Čubretića za koji će naučnici vezu ovog plemena sa Livnom (na početku 13. st. zvali su se Hlivljani ili Hlevljani) i Bosnom više puta dokazati. Mnogi će ostati trajno u krugu Bosne i krugu bosanskih velmoža.

Piše: Hamdo Čamo 19.10.2013
.